Za ovaj marijanski blagdan mogli bismo reći da je lijep i nepoznat. Ni mnogi "bolji" kršćani ne znaju sadržaj blagdana, ne znaju reći što se tu zapravo slavi. A oni koji "sve znaju" obično ga "tumače" po svom (ne)znanju. I jedne i druge zbunjuje prije svega ime blagdana, sastavljeno od dviju riječi: "bezgrešno" i "začeće". Začeće novog čovjeka je čudesni događaj, crkveno bismo rekli trenutak ljudske suradnje s Bogom u stvaranju novog bića, veličanstveni trenutak. Bezgrešnost i grijeh su, jasno, krajne suprotnosti, dvije inkopatibilne stvarnosti. Ljudi nisu bezgrešni, naprotiv svi su grešni; "svaki je čovjek grešnik", kažemo s pravom, ali i tu je važno razlikovati. Jedno su osobni grijesi koje može učiniti svaki odrastao i psihički normalan čovjek, a drugo je - kako ckrveni nauk kaže - nasljedni, izvorni ili, najpoznatije rečeno, istočni grijeh s kojim se čovjek - po nauci Crkve - rađa. Čovjek nije za taj izvorni ili istočni grijeh osobno kriv, jer ovaj prvi grijeh "istječe" od prvog ljudskog para (od "Adama i Eve") i svaki ga novi čovjek u času svoga začeća nasljeđuje. Po crkvenom nauku taj se "istočni" grijeh uklanja, "briše" - krštenjem.
S tim malim uvodom i predznanjem možemo ukratko reći, što znače izrazi i ime blagdana "Bezgrešno začeće Blažene Djevice Marije". Znači crkveni nauk da na Mariju nije prešao, istočni (od glagola "isteći"), praroditeljski grijeh. Bog ju je od "istočnog grijeha" sačuvao već u krilu njezine majke Ane i to zato što je nju (Mariju) tako unaprijed odabrao da bude majka Isusu Kristu. Radi se, dakle, o jednoj duhovnoj stvarnosti, kažemo, otajstvu, i članku vjere. Teologija nastavlja da Marija nije učinila ni osobnih grijeha. - Upravo zbog tog nadasve uzvišenog sadržaja ovog nauka o Mariji, uveden je u kalendar opće Crkve uz druge i ovaj marijanski blagdan "bez istočnoga grijeha začete Djevice i Bogorodice Marije".
