tvoje cijelo biće. I često se pitaš zašto si dobio rak, pitaš se zašto
različite gripe, bolesti i tjeskobe?Pitaš se zašto tolika depresija u
tvome životu, zašto si agresivan, zašto si nervozan, zašto si stresan,
zašto imaš bulimiju ili anoreksiju, zašto si postao ovisnik, zašto
pomišljaš na samoubojstvo ? Samo zato što nećeš priznati. Zašto čekaš?
Saberi se, uđi u svoju sobu tamo gdje si sad ili uđi u crkvu ako ti je
prilika pa sjedi u klupu i mirno pogledaj prema Bogu svome i reci Mu:
Bože moj, jako mi je žao. Priznajem kriv sam. Priznajem mogao sam i
drugačije, ali priznajem Bože da postoji neka duboka krivica koja me
optužuje i onda kada mi se čini kao da nisam kriv. I znam da me i od
jedne i od druge, i prave i neprave samo ti možeš osloboditi.
Mirno stani i duhom svojim zagledaj se u oči onima koje si povrijedio. Je li
to tvoj bračni drug, jesi li to tvoja djeca, je li to tvoj otac ili
majka, je li to neki prijatelj, je li to neki kolega,je li to neko ko je
tebe povrijedio? Zagledaj se njemu u oči i reci: Oprosti!Žao mi je,
nikad te više neću optuživati,nikad neću činiti protiv tebe.Oprosti mi
neću više biti zao.
I onda ćeš osjetiti kako ti duša je lagana, kako je olakšala, jednostavno cijelo tvoje biće postaje novo i kako ti
postaješ čovjek koji je sada kreativan, koji ima kamo poći.On sada zna
zašto živi, sve se vraća. Čitav život se vrati.
Jeste li ikada razmišljali kako krivica i grižnja savjest stvara oko sebe sve druge
bolesti. Zašto? Pa zato što je zlo uzrok svake bolesti. Samo zlo, nema
drugog uzroka. A što je grijeh? Grijeh je zlo koje sam ja skrivio, koje
sam ja donio. Grijeh je zlo kojem sam ja dopustio da uđe u moj život ,
gdje sam ja svojom slobodom dopustio da razori nekoga i povrijedi
nekoga, da razori njegov život, razori druge, a onda i mene. Zato ono
što razara mene to donosi one sve užasne bolesti. To moje tijelo razara,
moju psihu i moje emocije. Strahovi, tjeskobe i muke ulaze u mene, ali
to najviše razara moj duh. Razara i moj mozak, razara dakle duhovnu
dušu, razara sve moje sposobnosti. Ja nemam vremena misliti na nešto
drugo. Ja nemam budućnosti. Kad se pokajem sve se vraća, sve bolesti
odlaze. Stoga je jako važno paziti kako se kaješ. Mi tako brzo izmolimo
pokajanje, no ne smijemo tako verbalno izbrbljati. Kajati se znači
zaista probuditi u srcu tugu i žalost zašto sam išao vrijeđati drugog
čovjeka. Zašto sam Boga koji je išao za mene na križ, zašto sam Ga išao
povrijediti, raniti?
Upravo tada, kada u sebi probudiš tu žalost,kad osobno žališ zašto si osobe druge povrijedio, što si druge oštetio tada
se zapravo događa to. To mora doći u srcu i zato pokajanje ne vrijedi
napraviti usput pokajanje. Ne. Molitva pokajanje služi da bismo ušli,ali
da bismo usvojili svaku riječ. Što to znači kada kažem da neću više
nikada griješiti? Mnogi to od vas ne kažu, jer smatraju da će opet
griješiti. No,ako ti kažeš NEĆU VIŠE GRIJEŠITI, onda je to tvoja
fundamentalna opcija i ti kažeš zapravo :Ja svojom voljom neću pristati
na grijeh, ja ne želim to činiti, i ako to budem činio to čini grijeh u
meni (kao što kaže Sveti Pavao),a ne ja. Kada kažeš :Ja se kajem od
svega srca svoga, onda se sjeti a od srca. Srce je središte čovjeka.
Središte svih tvojih doživljaja. Zato iz čitavog srca izbaci ono što je u
meni ušlo kao zlo, što sam druge povrijedio, što sam uvrijedio Boga
najveće i najmilije dobro. Sjeti se toga da kada imaš Boga imaš sve. Kad
imam sve, a nemam Boga onda nemam ništa. O, Bože kako sam bio bijedan i
glup, kako sam naivan. Neću više. Molim te, oprosti. Mogu li se
pomiriti Svemogući Bože sa ljudima koje sam povrijedio.Prijatelju,
roditelju, moj bračni druže možeš li mi pružiti ruku, mogu li opet ući u
tvoje srce, mogu li biti novi čovjek. O, kako je lijepo znati se
kajati. Kako je prekrasno znati moliti za oproštenje. Kako je prekrasno
znati se ispričati, priznati. Priznati ću Gospodine svoje grijehe, jer
ti ćeš mi oprostiti. I evo prekrasnog puta u novi zdravi život.
