Od isplakanih suza kako me
boli u duši.
Dođoh ti šaptat kako mi križ
izrani rame
I kako ga teško nosim
Jer je pretežak za me.
Dođoh ti se tužit u suton
ovog dana,
Jer me odviše peče i boli ova
rana.
Kleknuh da ti se jadam,
Ali me zbuni tvoje raspelo.
Žižak ti osvijetli lice,
Raspeto, presveto tijelo.
U suzama, izmučen, izboden,
raspet i sam.
O, Bože, što da se tužim,
Pa mene je pred tobom sram.
Gle, ti nijemo šutiš,
Nikome se potužio nisi,
A tvoje presveto tijelo
Stravično na križu visi.
Probodene noge i ruke,
Probodeno je srce tvoje.
Kolika je tuga tvoja teška
I sitne boli moje.
Isuse, dođoh ti se jadat u
suton ovog dana,
Al' motreć tebe – iščeznu
moja rana.
