 |
| El Greco, Presveto Trojstvo |
Za Katoličku Crkvu, svetkovina je u čast Presvetog Trojstva.
Na početku ovoga razmatranja želim stati pred Boga, koji
je Otac, Sin i Duh Sveti. Želim ući u zajedništvo triju božanskih osoba i imati
udjela u njihovoj međusobnoj ljubavi.
Danas želim povjerovati da me Bog stvorio iz ljubavi, i da ljubavlju upravlja mojim životom. Želim pripadati Bogu već danas i ovdje, da mogu s njime živjeti kroz cijelu vječnost.
Molim Duha Svetoga da mi pomogne da danas proniknem dublje u otajstvo ljubavi Božje i da tu ljubav izlije u moje srce i, po njemu, na sve ljude koje susrećem.
Danas želim povjerovati da me Bog stvorio iz ljubavi, i da ljubavlju upravlja mojim životom. Želim pripadati Bogu već danas i ovdje, da mogu s njime živjeti kroz cijelu vječnost.
Molim Duha Svetoga da mi pomogne da danas proniknem dublje u otajstvo ljubavi Božje i da tu ljubav izlije u moje srce i, po njemu, na sve ljude koje susrećem.
Vjera u Presveto Trojstvo zajednička je svim kršćanima.
Svi smo kršteni "u ime Oca i Sina i Duha Svetoga". Te riječi
ponavljam često, možda i više puta na dan, kad god učinim znak križa. Znam li
što one znače? Otajstvo Presvetoga Trojstva ostaje uvijek izvan domašaja mojega
razuma i na ovome ga svijetu neću nikada do kraja proniknuti. Ipak,
razmišljajući o njemu u svjetlu vjere i Kristova nauka, mogu mu se već ovdje
pomalo približiti.
Budući da je otajstvo Presvetoga Trojstva doista teško shvatljivo ljudskome umu, u današnjem razmatranju poslužit ću se Katekizmom Katoličke Crkve (KKC). Ta knjiga donosi tumačenja crkvenog nauka koji se temelji na stoljećima predaje, na dubokim i Božjim Duhom nadahnutim promišljanjima crkvenih otaca, naučitelja, svetaca, papa i teologa. Evo što Katekizam govori o Blaženoj Trojici:
Otajstvo Presvetoga Trojstva središnje je otajstvo kršćanske vjere i života (KKC 234). Samo je jedan Bog, Svemogući Otac i njegov jedini Sin i Duh Sveti: Presveto Trojstvo (233). Ne ispovijedamo tri boga, nego jednoga jedinog Boga u trima osobama. Božanske osobe ne dijele među sobom jedino božanstvo, nego je svaka od njih potpun Bog (253). Bog je jedini, ali nije osamljenik (254). Jedno jedino Božanstvo i Moć kao jedno postoji u Trojici, i sadrži Trojicu na različit način (256).
Ovo je katolička vjera, častiti jednoga Boga u Trojstvu i Trojstvo u Jedinstvu, bez miješanja osoba, bez dijeljenja božanske biti: jer druga je osoba Očeva, druga je Sinova, druga Duha Svetoga, ali božanstvo Oca, Sina i Duha Svetoga jest jedno, jednaka im je slava i suvječno veličanstvo (266). Božanske su osobe nerazdvojive u onome što jesu i nerazdvojive u onome što čine (267). Otac i Sin i Duh Sveti nisu tri počela, nego jedno jedino počelo stvaranja (258).
Ipak svaka božanska Osoba izvršuje zajedničko djelo prema svom osobnom svojstvu (258). Novi zavjet otkriva da je Bog sve stvorio po vječnoj Riječi, svojem ljubljenom Sinu. U njemu je "sve stvoreno na nebesima i na zemlji (...) sve je po njemu i za njega stvoreno: on je prije svega i sve stoji u njemu" (Kol 1,16-17). Vjera Crkve isto tako potvrđuje stvaralačko djelo Duha Svetoga: on je "životvorac", "Duh Tvorac" (291).
Postoji samo jedan Bog (...). On je sve načinio sam od sebe, to jest svojom Riječju i svojom Mudrošću, po Sinu i Duhu koji su kao "njegove ruke". Stvaranje je zajedničko djelo Svete Trojice (292). Vjerujemo da svijet proizlazi iz slobodne Božje volje jer je Bog želio da stvorenja imaju udjela u njegovu bitku, u njegovoj mudrosti i u njegovoj dobroti (295).
Sav kršćanski život je zajedništvo sa svakom od božanskih Osoba, bez ikakva njihova odvajanja. Tko slavi Oca, čini to po Sinu u Duhu Svetom; tko ide za Kristom, čini to jer ga Otac privlači i Duh pokreće (259). Oni koji imaju Duha bivaju vođeni k Riječi, tj. k Sinu; a Sin ih predstavlja Ocu i Otac im dariva nepokvarljivost. Dakle, bez Duha nije moguće vidjeti Sina Božjega, a bez Sina nitko se ne može približiti Ocu, jer je spoznaja Oca Sin, a spoznaja Sina Božjega biva po Duhu Svetomu (683).
Sva povijest spasenja samo je povijest objavljivanja pravog i jedinog Boga Oca, Sina i Duha Svetoga, koji pomiruje i ujedinjuje sa sobom ljude koji su se odvratili grijehom (234). Taj je naum "milost koja nam je dana prije vječnih vremena" (2 Tim 1,9-10), koja neposredno izvire iz ljubavi Presvete Trojice, a pokazuje se u stvoriteljskom djelu, u cijeloj povijesti spasenja nakon pada, u slanju Sina i u slanju Duha, koje se nastavlja u poslanju Crkve (257).
Posljednja je svrha svekolike božanske ekonomije (djelovanja) ulazak stvorenja u savršeno jedinstvo Blažene Trojice. Ali već sada smo pozvani da budemo stan Presvete Trojice: "Ako me tko ljubi", kaže Gospodin, "čuvat će moju riječ, pa će i moj Otac ljubiti njega, i k njemu ćemo doći i kod njega ćemo se nastaniti" (Iv 14,23) (260). Milošću krštenja "u ime Oca i Sina i Duha Svetoga" pozvani smo da imamo udjela u životu Blaženoga Trojstva, ovdje u tami vjere, a poslije smrti u vječnome svjetlu (265).
Bog Otac: Označujući Boga imenom "Otac", govor vjere ističe nadasve dva vida: da je Bog prvi izvor svega i transcendentni autoritet, ali istovremeno da je dobrota i nježna brižnost za svu svoju djecu. Ta se roditeljska Božja nježnost može izreći i slikom majčinstva (Iz 66,13; Ps 131,2), koja još više izražava bliskost Boga i njegova stvorenja. Jezik vjere crpi tako iz ljudskoga roditeljskog iskustva jer su roditelji čovjeku na neki način prvi Božji predstavnici (248).
No ljudsko iskustvo pokazuje također da su roditelji pogrešivi i da mogu izobličiti očinski i majčinski lik. Zato treba imati na umu da Bog nadilazi ljudske razlike spolova: on nije ni muško ni žensko, on je Bog; stoga nadilazi ljudsko očinstvo i majčinstvo, iako im je on izvor i mjerilo: nitko nije otac kao što je to Bog. (248) Naše spasenje proistječe iz inicijative Božje ljubavi prema nama: "On je ljubio nas i poslao Sina svoga kao pomirnicu za grijehe naše" (1 Iv 4,10) (620).
Bog Sin: Utjelovljenje Božjega Sina otkriva da je Bog vječni Otac i da je Sin istobitan s Ocem, to jest da je u njemu i s njime jedan te isti jedini Bog (262). Pridajući Isusu božanski naslov "Gospodin", prve ispovijesti crkvene vjere već od početka tvrde da moć, čast i slava vlastite Bogu Ocu pristaju i Isusu, jer je on "božanske naravi" (Fil 2,6) (449). Da budemo kršćani, moramo vjerovati da je Isus Krist Sin Božji (454).
Isus Krist ima dvije naravi, božansku i ljudsku, ne pomiješane, nego ujedinjene u jedinstvenoj Osobi Sina Božjega (481). Gospodin naš Isus Krist, raspet u tijelu, jest pravi Bog, Gospodin slave i Jedan od Svete Trojice (468). On je uistinu Sin Božji koji je postao čovjek, naš brat, a da time ne prestaje biti Bog, naš Gospodin (469). Isus je vršio djela, kao što je oproštenje grijeha, koja su očitovala da je on sam Bog Spasitelj (594).
Bog Duh Sveti: Slanje Duha Svetoga, što ga šalje Otac u ime Sina, a Sin šalje od Oca, otkriva da je i Duh s njima jedan te isti jedini Bog, koji se "s Ocem i Sinom skupa časti i zajedno slavi" (263). Vjerovati u Duha Svetoga znači ispovijedati da je Duh Sveti jedna od osoba Svetoga Trojstva (685). Onaj kojega je Otac poslao u naša srca, Duh njegova Sina, stvarno je Bog; istobitan s Ocem i sa Sinom, On je od njih neodvojiv, koliko u intimnom životu Trojstva, toliko i u svom darivanju ljubavi za svijet (689).
Duh Sveti je na djelu s Ocem i Sinom od početka do dovršenja nauma našega spasenja. Ali On je objavljen i darovan, priznat i prihvaćen kao osoba istom u "posljednjim vremenima" koja su počela otkupiteljskim utjelovljenjem Sina (686). Na dan Pedesetnice, Kristov se Vazam dovršuje izlijevanjem Duha Svetoga, koji je očitovan, darovan i priopćen kao božanska Osoba; iz svoje punine Krist, Gospodin, izlijeva Duha u izobilju (731).
Na Pedesetnicu je Presveto Trojstvo objavljeno potpuno. Od toga je dana Kraljevstvo, koje je Krist navijestio, otvoreno onima koji vjeruju u Njega; u poniznosti tijela i u vjeri oni već imaju udjela u zajedništvu Presvetog Trojstva (732). "Bog je ljubav" (1 Iv 4,8.16), a ljubav je prvi dar i sadrži sve druge. Tu je ljubav Bog "izlio u srcima našim po Duhu Svetom koji nam je dan" (Rim 5,5). (733).
Cijelim svojim bićem i svim svojim članovima Crkva je poslana da navješćuje i svjedoči, da ostvaruje i širi tajnu zajedništva Svetoga Trojstva: Makar smo odvojeno brojni i premda Krist čini da Duh Očev i njegov prebiva u svakome od nas, taj jedini i nedjeljivi Duh dovodi, po sebi, do jedinstva one koji su različiti međusobno (...) i čini da svi izgledaju kao jedno u njemu (...) Duh Božji, koji prebiva u svima, jedan i nevodjeljiv, vodi sve k duhovnom jedinstvu (738).
Na kraju ovoga razmatranja u kojemu mi je želja bila produbiti svoju spoznaju o Presvetome Trojstvu i učvrstiti svoju vjeru u jednoga, trojedinoga Boga, molim Gospodina da već ovdje na zemlji uđem u blisko zajedništvo s Blaženom Trojicom, da to prijateljevanje u ljubavi mogu nastaviti kroz čitavu vječnost. Molim ga da mi pomogne da svojim životom svjedočim ljubav Oca i Sina i Duha Svetoga, te tako uzmognem svojim bližnjima pomoći da i oni uđu u zajedništvo Presvetoga Trojstva.
Budući da je otajstvo Presvetoga Trojstva doista teško shvatljivo ljudskome umu, u današnjem razmatranju poslužit ću se Katekizmom Katoličke Crkve (KKC). Ta knjiga donosi tumačenja crkvenog nauka koji se temelji na stoljećima predaje, na dubokim i Božjim Duhom nadahnutim promišljanjima crkvenih otaca, naučitelja, svetaca, papa i teologa. Evo što Katekizam govori o Blaženoj Trojici:
Otajstvo Presvetoga Trojstva središnje je otajstvo kršćanske vjere i života (KKC 234). Samo je jedan Bog, Svemogući Otac i njegov jedini Sin i Duh Sveti: Presveto Trojstvo (233). Ne ispovijedamo tri boga, nego jednoga jedinog Boga u trima osobama. Božanske osobe ne dijele među sobom jedino božanstvo, nego je svaka od njih potpun Bog (253). Bog je jedini, ali nije osamljenik (254). Jedno jedino Božanstvo i Moć kao jedno postoji u Trojici, i sadrži Trojicu na različit način (256).
Ovo je katolička vjera, častiti jednoga Boga u Trojstvu i Trojstvo u Jedinstvu, bez miješanja osoba, bez dijeljenja božanske biti: jer druga je osoba Očeva, druga je Sinova, druga Duha Svetoga, ali božanstvo Oca, Sina i Duha Svetoga jest jedno, jednaka im je slava i suvječno veličanstvo (266). Božanske su osobe nerazdvojive u onome što jesu i nerazdvojive u onome što čine (267). Otac i Sin i Duh Sveti nisu tri počela, nego jedno jedino počelo stvaranja (258).
Ipak svaka božanska Osoba izvršuje zajedničko djelo prema svom osobnom svojstvu (258). Novi zavjet otkriva da je Bog sve stvorio po vječnoj Riječi, svojem ljubljenom Sinu. U njemu je "sve stvoreno na nebesima i na zemlji (...) sve je po njemu i za njega stvoreno: on je prije svega i sve stoji u njemu" (Kol 1,16-17). Vjera Crkve isto tako potvrđuje stvaralačko djelo Duha Svetoga: on je "životvorac", "Duh Tvorac" (291).
Postoji samo jedan Bog (...). On je sve načinio sam od sebe, to jest svojom Riječju i svojom Mudrošću, po Sinu i Duhu koji su kao "njegove ruke". Stvaranje je zajedničko djelo Svete Trojice (292). Vjerujemo da svijet proizlazi iz slobodne Božje volje jer je Bog želio da stvorenja imaju udjela u njegovu bitku, u njegovoj mudrosti i u njegovoj dobroti (295).
Sav kršćanski život je zajedništvo sa svakom od božanskih Osoba, bez ikakva njihova odvajanja. Tko slavi Oca, čini to po Sinu u Duhu Svetom; tko ide za Kristom, čini to jer ga Otac privlači i Duh pokreće (259). Oni koji imaju Duha bivaju vođeni k Riječi, tj. k Sinu; a Sin ih predstavlja Ocu i Otac im dariva nepokvarljivost. Dakle, bez Duha nije moguće vidjeti Sina Božjega, a bez Sina nitko se ne može približiti Ocu, jer je spoznaja Oca Sin, a spoznaja Sina Božjega biva po Duhu Svetomu (683).
Sva povijest spasenja samo je povijest objavljivanja pravog i jedinog Boga Oca, Sina i Duha Svetoga, koji pomiruje i ujedinjuje sa sobom ljude koji su se odvratili grijehom (234). Taj je naum "milost koja nam je dana prije vječnih vremena" (2 Tim 1,9-10), koja neposredno izvire iz ljubavi Presvete Trojice, a pokazuje se u stvoriteljskom djelu, u cijeloj povijesti spasenja nakon pada, u slanju Sina i u slanju Duha, koje se nastavlja u poslanju Crkve (257).
Posljednja je svrha svekolike božanske ekonomije (djelovanja) ulazak stvorenja u savršeno jedinstvo Blažene Trojice. Ali već sada smo pozvani da budemo stan Presvete Trojice: "Ako me tko ljubi", kaže Gospodin, "čuvat će moju riječ, pa će i moj Otac ljubiti njega, i k njemu ćemo doći i kod njega ćemo se nastaniti" (Iv 14,23) (260). Milošću krštenja "u ime Oca i Sina i Duha Svetoga" pozvani smo da imamo udjela u životu Blaženoga Trojstva, ovdje u tami vjere, a poslije smrti u vječnome svjetlu (265).
Bog Otac: Označujući Boga imenom "Otac", govor vjere ističe nadasve dva vida: da je Bog prvi izvor svega i transcendentni autoritet, ali istovremeno da je dobrota i nježna brižnost za svu svoju djecu. Ta se roditeljska Božja nježnost može izreći i slikom majčinstva (Iz 66,13; Ps 131,2), koja još više izražava bliskost Boga i njegova stvorenja. Jezik vjere crpi tako iz ljudskoga roditeljskog iskustva jer su roditelji čovjeku na neki način prvi Božji predstavnici (248).
No ljudsko iskustvo pokazuje također da su roditelji pogrešivi i da mogu izobličiti očinski i majčinski lik. Zato treba imati na umu da Bog nadilazi ljudske razlike spolova: on nije ni muško ni žensko, on je Bog; stoga nadilazi ljudsko očinstvo i majčinstvo, iako im je on izvor i mjerilo: nitko nije otac kao što je to Bog. (248) Naše spasenje proistječe iz inicijative Božje ljubavi prema nama: "On je ljubio nas i poslao Sina svoga kao pomirnicu za grijehe naše" (1 Iv 4,10) (620).
Bog Sin: Utjelovljenje Božjega Sina otkriva da je Bog vječni Otac i da je Sin istobitan s Ocem, to jest da je u njemu i s njime jedan te isti jedini Bog (262). Pridajući Isusu božanski naslov "Gospodin", prve ispovijesti crkvene vjere već od početka tvrde da moć, čast i slava vlastite Bogu Ocu pristaju i Isusu, jer je on "božanske naravi" (Fil 2,6) (449). Da budemo kršćani, moramo vjerovati da je Isus Krist Sin Božji (454).
Isus Krist ima dvije naravi, božansku i ljudsku, ne pomiješane, nego ujedinjene u jedinstvenoj Osobi Sina Božjega (481). Gospodin naš Isus Krist, raspet u tijelu, jest pravi Bog, Gospodin slave i Jedan od Svete Trojice (468). On je uistinu Sin Božji koji je postao čovjek, naš brat, a da time ne prestaje biti Bog, naš Gospodin (469). Isus je vršio djela, kao što je oproštenje grijeha, koja su očitovala da je on sam Bog Spasitelj (594).
Bog Duh Sveti: Slanje Duha Svetoga, što ga šalje Otac u ime Sina, a Sin šalje od Oca, otkriva da je i Duh s njima jedan te isti jedini Bog, koji se "s Ocem i Sinom skupa časti i zajedno slavi" (263). Vjerovati u Duha Svetoga znači ispovijedati da je Duh Sveti jedna od osoba Svetoga Trojstva (685). Onaj kojega je Otac poslao u naša srca, Duh njegova Sina, stvarno je Bog; istobitan s Ocem i sa Sinom, On je od njih neodvojiv, koliko u intimnom životu Trojstva, toliko i u svom darivanju ljubavi za svijet (689).
Duh Sveti je na djelu s Ocem i Sinom od početka do dovršenja nauma našega spasenja. Ali On je objavljen i darovan, priznat i prihvaćen kao osoba istom u "posljednjim vremenima" koja su počela otkupiteljskim utjelovljenjem Sina (686). Na dan Pedesetnice, Kristov se Vazam dovršuje izlijevanjem Duha Svetoga, koji je očitovan, darovan i priopćen kao božanska Osoba; iz svoje punine Krist, Gospodin, izlijeva Duha u izobilju (731).
Na Pedesetnicu je Presveto Trojstvo objavljeno potpuno. Od toga je dana Kraljevstvo, koje je Krist navijestio, otvoreno onima koji vjeruju u Njega; u poniznosti tijela i u vjeri oni već imaju udjela u zajedništvu Presvetog Trojstva (732). "Bog je ljubav" (1 Iv 4,8.16), a ljubav je prvi dar i sadrži sve druge. Tu je ljubav Bog "izlio u srcima našim po Duhu Svetom koji nam je dan" (Rim 5,5). (733).
Cijelim svojim bićem i svim svojim članovima Crkva je poslana da navješćuje i svjedoči, da ostvaruje i širi tajnu zajedništva Svetoga Trojstva: Makar smo odvojeno brojni i premda Krist čini da Duh Očev i njegov prebiva u svakome od nas, taj jedini i nedjeljivi Duh dovodi, po sebi, do jedinstva one koji su različiti međusobno (...) i čini da svi izgledaju kao jedno u njemu (...) Duh Božji, koji prebiva u svima, jedan i nevodjeljiv, vodi sve k duhovnom jedinstvu (738).
Na kraju ovoga razmatranja u kojemu mi je želja bila produbiti svoju spoznaju o Presvetome Trojstvu i učvrstiti svoju vjeru u jednoga, trojedinoga Boga, molim Gospodina da već ovdje na zemlji uđem u blisko zajedništvo s Blaženom Trojicom, da to prijateljevanje u ljubavi mogu nastaviti kroz čitavu vječnost. Molim ga da mi pomogne da svojim životom svjedočim ljubav Oca i Sina i Duha Svetoga, te tako uzmognem svojim bližnjima pomoći da i oni uđu u zajedništvo Presvetoga Trojstva.
