Oj, nediljo, cvite pribijeli,
ko no ruža kad zabijeli.
A ja vidim šta ti radiš,
ili sidiš ili pišeš
ili ono čudo gledaš
di džudije Boga biju,
slavnu krunu skidivaju,
a trnovu navijaju.
Doklen drvca dopiraše,
slavna krvca propadoše,
a kamenja raspadoše.
Tu cvige rastijaše,
tri anđela salazaše,
pa to cviće rastijaše,
u tri kite iskitiše.
U vinčiće izvezaše
pa prid Boga donesoše.
Sam Bog sjedi,
Isus sjedi,
Isus progovara:
‘Ko bi ove tri molitve govorio,
tri bi duše sahranio.
Prvu dušu oca svoga,
drugu dušu majke svoje,
treću dušu istu svoju.
Sine Božji budi faljen
u sve vijeke vjekova.
Amen!
