01. 11. 2025.

Nemoj umrijeti sa svojim voljenima

Jeste li znali da kada žalite za svojim mrtvima, ustvari plačete zbog sebe, a ne zbog njih?

Iz vlastitog iskustva znam da je to lako reći, ali teško prihvatiti. Prije par godina sam o tome razgovarao s jednim svojim prijateljem, bio sam ogorčen kada je rekao da mi zapravo oplakujemo sami sebe nakon smrti naših najmilijih. Nisam razumio. Danas razumijem.

Plačeš, jer si ih izgubio, jer IH NEMAŠ pored sebe. Misliš da sve završava smrću. I misliš da ih više nema.

Pa ako su vaši mrtvi već mrtvi, gdje su?

Ako su otišli, jesu li sad negdje drugdje, je li to mjesto bolje od ovoga?

Ako vjeruješ da je to mjesto definitivno bolje od ovoga, pa zašto onda patiš zbog njihovog odlaska?

Kada prihvatiš da oni nisu nestali, nego su negdje drugdje, i tamo gdje jesu, više nisu bolesni niti pate, tada ćeš ih prestati oplakivati i vratiti ih u svoje sjećanje, kako bi te i dalje s radošću pratili u svemu.

Ako si ih istinski volio nastavi to i dalje s još više snage, više čistoće, više odanosti.

Poštujem tvoju bol i način na koji je izražavaš. Znam da plačeš i plačeš, bez utjehe si i ništa ne može smanjiti tvoju bol i nadoknaditi gubitak voljene osobe.

Ali ... Danas ti kažem:

NEMOJ UMRIJETI SA SVOJIM VOLJENIMA, svijet te treba, tvoji bližnji te trebaju.

Ne zaboravi da vidimo samo jednu stranu novčića (smrt).

Ne vidimo drugu stranu, ne vidimo mjesto gdje su oni.

Smrt je ustvari kao novo rođenje, novo rođenje kroz koje ćemo svi proći, jer vjerujemo da je naša duša besmrtna i smrt je prelazak u jedan drugačiji život, život duše.

Nemojte umrijeti sa svojim voljenima, iskažite im čast tako što ćete živjeti svoj život onako kako je najbolje za vas, za njih, za svijet. 

I živi dalje. Svaki dan.

Nepoznat autor

29. 10. 2025.

Muškarac koji moli krunicu...

Muškarac koji moli krunicu nije pobožni romantik. On je čuvar obitelji, branitelj istine i štit za slabije. Molitva ne smanjuje njegovu snagu – ona joj pokazuje put kojim ići. Kada otac moli, dom diše. Kada sin moli, obitelj ima budućnost. Kada svećenik moli, narod ima pastira.
U posljednje vrijeme često se čuje: „Krunica je molitva za bake.“ A zapravo je to – molitva ratnika duše. Krunica nije bijeg od stvarnosti, nego ulazak u borbu: ne protiv drugih ljudi, nego protiv zla u sebi i u svijetu. Molitva ne oduzima unutarnju snagu i dostojanstvo muškarca – ona ih pročišćuje i usmjerava.
U svijetu koji slavi silu, krunica otkriva snagu poniznosti. U vremenu koje uzdiže agresivnost, vraća nas hrabrosti koja zna oprostiti. Marija ne traži od muškarca da bude blag poput djeteta, nego da bude čovjek koji vjeruje i štiti. Muškarac koji kleči pred Bogom zna kako čvrsto stati pred svijetom.

Snaga tišine – muškarac pred Bogom

Današnji svijet muškarcu nudi stalnu buku: dokazivanje, konkurenciju, jurnjavu. U toj buci krunica je tišina koja poput GPS-a pomaže da se vratimo sebi i korigiramo pravac. Dok prsti prelaze po zrnima, duša se usklađuje s ritmom Riječi. U toj molitvi muškarac uči šutjeti, ne zato da bi izgubio glas, nego da bi ga pronašao. Uči čekati, ne jer je slab, nego jer vjeruje u Božje vrijeme. I uči ljubiti – ne samo kao osjećaj, nego kao postojanost.
Krunica je molitva u kojoj muškarac postaje otac, brat, sin i zaštitnik. Rađa nutarnju zrelost koja ne traži moć, nego smisao i odgovornost.

Muška vjernost – od discipline do ljubavi

Tko moli krunicu, zna što znači ustrajnost. Zrnce po zrnce, dan po dan — to nije sentimentalnost, nego duhovna disciplina. Krunica oblikuje karakter: uči nas postojanosti, zahvalnosti i praštanju. Mnogi muškarci danas gube bitku s nestrpljivošću, ovisnostima, bijesom i razočaranjem. Krunica je lijek koji vraća mir – ali i red u život. Ona daje okvir duši.
Tko svakoga dana moli barem deseticu, već je napravio prostor za Boga u svom danu. Sveti Ivan Pavao II. govorio je da je krunica „molitva srca, ali i škola hrabrosti“. Tko stoji s Marijom pod križem, ne bježi od trpljenja – nego u njemu ostaje vjeran.

Snaga tišine, a ne decibela

Ono što se događa u prve subote na trgovima, pa i pred katedralom ovdje u Rijeci – za moje uho često zvuči kao natjecanje u glasnoći, a ne kao sabranost u molitvi. Jedne se, unutar žute trake, naziva „klečavcima“, druge, izvan nje – „drekavcima“… Ali istina je da ni jedni ni drugi ne trebaju biti glasniji, nego sabraniji pred Bogom.
Molitveni odgovor ne bi trebao ovisiti o razglasu ni o snazi decibela, nego o duhu. Krunica nije natjecanje u glasnoći. Nije nadglasavanje drugih, nego razgovor s Bogom. Krist nije vikao s Golgote. Njegova tišina bila je jača od svih glasova svijeta. Marijina šutnja pod križem bila je najsnažnija riječ vjere.
Zato recimo jednostavno da ako razglas pomaže zajedništvu molitve, neka bude umjeren, jasan i nenametljiv, a ako postane sredstvo nadglasavanja drugih, bolje ga je utišati ili ugasiti. Naša molitva ne mora pobijediti buku – ona treba donijeti mir. Bog ne traži da budemo glasniji od drugih, nego vjerniji Njemu.

Krunica i odgovornost

Muškarac koji moli krunicu nije pobožni romantik. On je čuvar obitelji, branitelj istine i štit za slabije. Molitva ne smanjuje njegovu snagu – ona joj pokazuje put kojim ići. Kada otac moli, dom diše. Kada sin moli, obitelj ima budućnost. Kada svećenik moli, narod ima pastira.
U svakom zrncu krunice skriva se jedan čin odgovornosti: da ne prepustimo svijet zlu, nego ga predamo Bogu.

Muškarac i Marija – savez snage i nježnosti

Marija nije prijetnja vjeri muškarca. Ona je učiteljica vjernosti i pokazuje da se prava snaga ne mjeri mišićima, nego sposobnošću da se nosi križ. Pod križem stoje dvije figure: Isus i Marija – Sin i Majka, hrabrost i vjernost, snaga i suosjećanje. Muškarac koji moli krunicu staje uz nju – ne zato što traži utjehu, nego zato što želi stati uz istinu, ljubav i čisto srce. Krunica je, zapravo, savez plemenite snage i milosti.

Oružje svjetla

Krunica je oružje – ne za napad, nego za svjetlo. Sveti Pio iz Pietrelcine govorio je: „Držite krunicu u ruci kao oružje spasenja.“ U svijetu tame, krunica je svjetiljka. U svijetu razdora, krunica je most. U svijetu nesigurnosti, krunica je zaklon.
Zato – muškarci, molite! Ne bojte se biti hrabri u tišini, jaki u vjeri i ponizni u molitvi. Krunica nije za one koji bježe – nego za one koji ostaju.

Završna molitva:

Marijo, Kraljice svete krunice, učiteljice snage i postojanosti, nauči nas da klečimo ponosno i molimo hrabro. Učini nas muškarcima koji ljube, vjeruju i ne boje se biti Tvoji. 
Amen.

Autor: P. Anto Željka Bobaš

26. 10. 2025.

Ovako je govorio otac Amorth o Noći vještica...


Pokojni egzorcist otac Amorth, koji je posjećivao Padre Pio da Pietrelcina dvadeset i šest godina, ovako je govorio o Noći vještica: „Proslava Noći vještica je hosana đavlu, koji, ako mu se klanja čak i samo jednu noć, misli da ima prava na osobu. [...]
Jako mi je žao što se Italija, kao i ostatak Europe, udaljava od Isusa Gospodina i čak počinje odavati počast Sotoni. Zabava za Noć vještica svojevrsna je seansa predstavljena u obliku igre. 
Đavolje lukavstvo leži upravo ovdje. Ako obratite pozornost, sve je prikazano na razigran, nevin način. Čak ni grijeh više nije grijeh u današnjem svijetu. Ali, sve je prikriveno u obliku potrebe, slobode ili osobnog zadovoljstva. 
Čovjek je postao sam svoj bog, upravo ono što đavao želi."

25. 10. 2025.

Fotografija dana...

Ova slika malene sv. Jacinte posebno mi je dirljiva.

Nastala je 13.7. 1917. i malena je upravo imala viziju pakla. Na rukama je nosi njen tata.

Ne znam kako bi odrasla osoba, bilo tko od nas, reagirao na takvo što, ali malena je Jacinta svoj kratki život iskoristila najbolje moguće, ispunila ga je osobnim žrtvama i odricanjima za duše.

Onaj tko vidi užas konačnosti pretvara se u najsuosjećajniju osobu na svijetu, nikome ne želi takvu sudbinu. 

Jacinta je imala malo vremena i čista je otišla u nebo.

Promišljajmo, koliko samo vremena gubimo i trošimo uludo? U tom smislu njen mali svijetli lik strši kao svjetionik.

Prekrasna gorljiva sveta djevojčice, moli za nas!

 Izvor: Nikolina Nakić

24. 10. 2025.

Istinita priča o duši u čistilištu:

1. studenog 1731. godine, pokojni otac Pancini ukazao se časnoj majci Izabeli Fornari, opatici samostana sv. Franje de Todija, dok je sjedila za njegovim stolom. Rekao joj je da pati u Čistilištu. Kao dokaz svog stanja, stavio je lijevu ruku na stol i ostavio trag, a zatim prstom ugravirao križ. Prije nestanka, desnom rukom je dodirnuo rukav tunike, ostavljajući trag opekotine na tunici koja je prodrla do majice, posežući do kože. Na majici je jasan trag, umrljan krvlju iz opekotine koju je dobila majka Fornari.

*Ovo izloženo se nalaze u Muzeju duša čistilišta u Rimu... ✝️



20. 10. 2025.

Čovjek koji je dao sve. I nije požalio.

U dobi od 93 godine napustio je ovaj svijet Charles “Chuck” Feeney – milijarder koji je odlučio iza sebe ne ostaviti bogatstvo, nego dobrotu.

Osnivač mreže Duty Free, Amerikanac irskih korijena, zaradio je više od 8 milijardi dolara… i gotovo sve ih poklonio.

Feeney je živio kao da nikada nije bio bogat:

- nosio je sat od 15 dolara,

- oblačio se u običnim trgovinama,

- jeo u skromnim zalogajnicama,

- vozio se metroom ili taksijem,

- živio u unajmljenom stanu.


Bez jahti, bez luksuznih vila.

Ali s velikim srcem.

Tijekom 35 godina donirao je više od 6 milijardi dolara u humanitarne svrhe:

bolnicama, sveučilištima, znanstvenim programima, domovima za starije – u SAD-u, Vijetnamu, Australiji, Južnoafričkoj Republici i Irskoj.

Govoreći o njemu, mnogi su rekli da Irska nije imala tako velikodušnog darovatelja još od svetog Patrika.

A sve to radio je u tišini.

Prvih 15 godina nitko čak nije znao tko stoji iza ogromnih donacija.

Feeney jednostavno nije želio slavu – želio je promjene.

Bill Gates ga je nazvao „savršeni uzor“.

Jer Feeney je pokazao da se dobro vrijedi dijeliti za života, a ne tek nakon smrti.

Njegove su riječi postale manifest jednostavnosti i čovječnosti:

„Ako mogu vidjeti koliko je sati na satu od 15 dolara, čemu Rolex?“

„Nije da ne volim novac – jednostavno mi treba onoliko koliko mogu potrošiti.“

„Ne treba čekati starost da bi pomagao. Ljepše je vidjeti kako tvoj novac već sada mijenja tuđe živote.“

„Prava radost dolazi kad daješ – i vidiš kako iz toga niče nešto novo: škola, sveučilište ili bolnica.“

Charles Feeney otišao je bez milijardi,

ali je iza sebe ostavio naslijeđe koje se ne može kupiti –

vjeru da dobrota nije luksuz, nego izbor.

Dok su neki iza sebe ostavili bogatstvo,

on je ostavio — svjetlo.


(Nepoznat autor)

18. 10. 2025.

Zlo u Nigeriji - uz islamski povik ‘Allahu akbar‘ mačetama ubijaju tisuće kršćana, nađena su tijela bez glava. Ubijaju i svećenike...

Nigerijski svećenik otac Mathew Eya (lijevo), brutalno ubijen 19.09.2025., a otac Ezeamba (desno) otet 12.09.2025. i pušten nakon brutalnog mučenja
 Ubojstva kršćana u Nigeriji posljednjih godina prerastaju u jedan od najkrvavijih i najkompleksnijih sigurnosnih izazova modernog doba, stalno izazivajući zabrinutost i reakcije javnosti, političara i međunarodnih organizacija. Ta se drama iznova aktualizirala krajem rujna 2025. godine, kada je američki boksač Ryan Garcia svojim istupom na društvenim mrežama podigao globalnu svijest i pozvao na hitnu pomoć i intervenciju.

Bio je to ključan trenutak u kojem su sportaši, komičari te utjecajni komentatori poput Billa Mahera i političara Teda Cruza, zajedno s kršćanskim udrugama, uzdrmali šutnju oko masovnih ubojstava i progona na religijskoj osnovi.​​

Kršćani u Nigeriji suočavaju se s brutalnim oblicima nasilja, koje uključuje masovne egzekucije, ubojstva vatrenim oružjem, pogubljenja mačetama, spaljivanje živih ljudi i cijelih kuća, te sustavno silovanje i otmice žena i djece, a sve od strane islamskih militanata. Najčešći počinitelji napada su islamističke militantne skupine poput Boko Harama, ISWAP-a i radikalnih pripadnika Fulani milicije. Napadi se često događaju noću, kad teško naoružani napadači upadaju u ruralna kršćanska sela, bacaju zapaljive bombe, pucaju iz automatskog oružja i pale crkve te domove u kojima su se žrtve pokušale skloniti.​

Tijekom posljednjih godina zabilježene su egzekucije cijelih obitelji, beheading (odrubljivanje glave), pogubljenja pred svjedocima kao metoda zastrašivanja, kao i mučenja prije smrti. Česta je praksa da napadači, nakon brutalnih ubojstava, masovno siluju i otmu djevojke i žene, koje često postaju žrtve seksualnog ropstva ili prisilne konverzije na islam. Djecu nerijetko odvode kako bi ih indoktrinirali i predodredili za vojne ili samoubilačke misije.​

Zabilježeni su i slučajevi masovnih ubojstava u izbjegličkim kampovima, crkvama tijekom službe i školama, kad naoružane skupine ubijaju nasumce okupljene kršćane vatrenim oružjem i hladnim oružjem, a često nakon toga spaljuju tijela i cijela naselja. Ovakvi napadi najčešće su popraćeni povicima "Allahu akbar" te porukama kojima se žrtve naziva "nevjernicima", što upućuje na jasno religijski motiviran karakter zločina.​

Sve ove metode ubijanja i terora redovito dokumentiraju lokalne i međunarodne kršćanske humanitarne organizacije, koje navode da se radi o jednom od najbrutalnijih i najraširenijih oblika religijski motiviranog nasilja na svijetu.​

U Nigeriji omjer muslimana i kršćana gotovo je izjednačen, a procjene navode da je oko 50,5% stanovništva muslimansko, dok kršćani čine približno 48,2% populacije. Muslimani su uglavnom suniti i žive na sjeveru zemlje, dok se kršćani (protestanti, katolici i neovisne crkve) koncentriraju na jugu i u dijelovima središnje Nigerije. Oko 1,3% stanovništva pripada autohtonim afričkim religijama i manjim vjerskim skupinama. Muslimani drže većinu poluga vlasti u državi. 

Nigerija 2025. godine ima približno 237,5 milijuna stanovnika, čime je najmnogoljudnija zemlja Afrike i šesta po broju stanovnika u svijetu. Zemlja bilježi godišnji rast populacije od oko 2,1%, što znači povećanje za gotovo pet milijuna ljudi godišnje. 

Ryan Garcia, popularni boksač koji ima milijunski pratiteljski bazen na X-u i Instagramu, otvoreno je opisao u svojim objavama situaciju: "Moramo govoriti o tome što se događa u Nigeriji. Cijela kršćanska populacija u Nigeriji je na rubu istrebljenja. Kršćanima tamo treba pomoć!" Njegove riječi brzo su izazvale lavinu komentara, podijeljenih mišljenja i izjava javnih osoba širom svijeta, uključujući brojne religijske udruge i aktiviste. Garcia je nastavio komentirati zašto je svijet nijem pred masakrom i pozvao je međunarodne donatore i političare da se aktivno uključe u rješavanje krize.​

Situacija je dodatnu vidljivost dobila zahvaljujući komičaru i komentatoru Billu Maheru, koji je u popularnoj TV emisiji "Real Time with Bill Maher" u rujnu 2025. izjavio: "Nigerija – sustavno ubijaju kršćane, od 2009. ubijeno ih je više od stotinu tisuća, spaljeno je 18.000 crkava... Mediji šute, a od prosvjeda ništa." Maher je pozvao na solidarnost, ali i javnu raspravu o zločinima koja izostaje.​​

Američki senator Ted Cruz dodatno je alarmirao javnost komentarom kako je nigerijska vlast "prešutno odobrila masovna ubojstva", navodeći podatke da je u posljednjih 15 godina ubijeno oko 50.000 kršćana, da su devastirane tisuće škola i crkava te je predložio sankcije prema Nigeriji. Ove izjave unijele su dodatnu polarizaciju, ali i potaknule brojne aktiviste iz SAD-a i Europe da pokrenu kampanje za zaustavljanje progona.​

Prema podacima humanitarnih i kršćanskih organizacija, Nigerija odavno nije samo poprište povremenih napada – nasilje je sustavno, pogotovo u sjevernim i središnjim državama kao što su Kaduna, Benue, Plateau i Borno. Od 2009. godine, kada je teroristička skupina Boko Haram započela oružani ustanak, zabilježeno je više od 100.000 ubijenih kršćana te su uništene tisuće crkava i zajednica. Samo u posljednje dvije godine nasilje je eskaliralo kroz brutalne napade islamističkih militanata i sukobe s nomadskim pastirima, a broj raseljenih premašuje tri milijuna ljudi.​​

Kršćanske udruge, poput Christian Association of Nigeria (CAN), Global Christian Relief i drugih, stalno upozoravaju na intenzitet napada na crkvene institucije, škole i obitelji te vode međunarodne kampanje podizanja svijesti. CAN navodi da nasilje nije isključivo usmjereno na kršćane, ali statistike upućuju na religijski motivirano etničko čišćenje.​

Europski parlament, američki Kongres i niz nevladinih organizacija traže stroge mjere i sankcije protiv nigerijskih dužnosnika zbog nespretnosti ili ignoriranja zločina. Istodobno, postoje i pokušaji nigerijske vlasti da umanje razmjere krize, tvrdeći da su napadi dio šire sigurnosne destabilizacije koju izazivaju kriminalne bande, a ne isključivo religije.

Izvor: Slobodna Dalmacija; fotografija OSV Newsa/lBiskupije Idah/ i biskupija Enugu