08. 11. 2025.

Neke životne crtice...

Ne zovi više od dva puta zaredom. 

Ako se netko ne javlja, znači da ne može ili ne želi. Poštuj to.

Vraćaj posuđeni novac prije nego što te netko podsjeti. Isto vrijedi za kišobrane, olovke ili posude za hranu. To je stvar poštenja.

Kada te netko pozove na ručak, nemoj naručivati najskuplje jelo. Zahvalnost vrijedi više od luksuza.

Prestani postavljati neugodna pitanja tipa: „A dečko?”, „A djeca?”, „A kuća?”. To nije tvoj život pa nije ni tvoj problem.

Uvijek otvori vrata osobi koja ide iza tebe. To je obična kultura.

Ako danas tvoj prijatelj plati taksi, ti plati sljedeći put. U odnosima se računa ravnoteža, a ne iskorištavanje.

Poštuj tuđa mišljenja. Ono što je tebi „6”, nekome drugome može biti „9”.

Ne prekidaj. Slušaj. Tišina uči više od priče.

Ako ispričaš vic i nitko se ne smije – odustani. Neugodna tišina je također odgovor.

 „Hvala” nikad nije previše. Koristi ga često.

 Hvali javno, ispravljaj privatno.

 Ne komentiraj tuđu težinu. Reci jednostavno: „Divan/na si!”. I to je dovoljno.

 Kada ti netko pokaže sliku na mobitelu, ne listaj dalje. Nikad ne znaš što se tamo skriva.

 Kada netko ide liječniku, ne pitaj: „Što ti je?”. Radije reci: „Nadam se da je sve u redu”.

Poštuj privatnost.

Ponašaj se prema domaru jednako kao prema ravnatelju. Veličina čovjeka mjeri se time kako se odnosi prema onima kojima ništa ne duguje.

Ako netko razgovara s tobom, odloži mobitel. Buljenje u ekran je znak nepoštovanja.

Ne dijeli savjete ako te nitko nije pitao. Nitko ne sluša neželjena propovijedanja.

Kada sretneš nekoga nakon dugo vremena, ne pitaj za godine ni plaću. Pitaj kako se osjeća. To je najvažnije.

Bavi se vlastitim životom. Tuđi problemi ne trebaju uvijek tvoje uplitanje.

Skini sunčane naočale kada razgovaraš s nekim na ulici. Poštovanje se vidi u očima.

Ne hvali se bogatstvom pred siromašnima niti djecom pred onima koji ih ne mogu imati.


Nepoznat autor

07. 11. 2025.

Otac Slavko iz Međugorja:

„Otkako sam u Međugorju, a i prije toga, susretao sam ljude koji dolaze na ispovijed samo zato da se pridržavaju poruka koje potiču da se ispovijeda barem jednom mjesečno. No, često bi mi rekli: ‘Nemam što ispovjediti, ali sam svejedno došao na ispovijed.’
Tada sam upitao teologa: ‘Kako se treba ponašati u takvim slučajevima pokajanja? Što treba reći?’
On mi se nasmiješio i odgovorio: ‘Ne bojte se, oče. Kada vam kažu da nemaju grijeha, zajedno s njima zahvalite Gospodinu što ih nemaju. A zatim ih upitajte: “Jeste li u svakom slučaju ljubili Boga više od svega ostalog? I svoga bližnjega kao samoga sebe?”’

Pitajući i slušajući! Jer tko može reći da je ljubio savršeno? Dok to ne može tvrditi, mora priznati nešto i zato treba tražiti oprost.

U tom trenutku sam razumio riječi Svetog pisma gdje se kaže da i pravedan čovjek pogriješi sedam puta:
‘Pazite na sebe! Ako tvoj brat sagriješi, ukori ga; ako se pokaje, oprosti mu. I ako sagriješi sedam puta na dan protiv tebe i sedam puta ti kaže: kajem se – oprosti mu.’ (Lk 17,3-4)

To se lako događa i onda kad kažemo da nikoga ne mrzimo i da ljubimo druge kao sebe. Otkrivamo, zapravo, da još uvijek ne ljubimo Boga više od svega. Mislim da ne izričemo osudu kada kažemo da nitko ne može reći: ‘Moja ljubav je savršena. Moj osjećaj mira i volja za pomirenjem su tako savršeni da uvijek mogu pozitivno odgovoriti na pitanje: Jesi li uvijek ljubio Boga više od svega i svoga bližnjega kao sebe?’

Treba, međutim, dobro paziti – ovo se pitanje ne postavlja zato da bi se svaki put tražio grijeh, nego da bi se uvijek pronašao način da se čini još više dobra.“


Izvor:
Medjugorje tutti i giorni

06. 11. 2025.

Billie Eilish učinila je nešto što se ne usuđuju ni najmoćniji...

22-godišnja Billie Eilish učinila je nešto na što se ne usuđuju ni najmoćniji.

Tijekom dodjele nagrada Wall Street Journal Innovator Awards mogla je jednostavno zahvaliti svom timu i obožavateljima, nasmiješiti se, slikati i sići s pozornice.
Ali ne — Billie je odlučila reći nešto što je dovelo cijelu dvoranu punu milijardera u nelagodu.

Najprije je objavila da je njezina turneja Hit Me Hard and Soft prikupila 11,5 milijuna dolara za The Changemaker Program — organizaciju koja se bori protiv gladi i klimatske krize diljem svijeta.

A zatim je pogledala ravno u oči ljudima s liste najbogatijih i pitala:  „Ako si milijarder, zašto si još uvijek milijarder?“
Nakon kratke tišine dodala je:

„Bez mržnje, ali... daj svoj novac.“

Dvorana je utihnula.
U publici su bili Mark Zuckerberg, Jeff Bezos i drugi koji bi bez problema mogli donirati toliku svotu.

Dvadesetdvogodišnja umjetnica, koja je sama prikupila te milijune svojim radom, zapravo je pitala:
„Ako ja to mogu učiniti, koja je vaša isprika?“

Nije govorila s ljutnjom, niti je moralizirala.
To je bilo iskreno pitanje:

„Zašto gomilati milijarde dok ljudi gladuju, a planeta gori?“

Billie nije samo donirala novac.
Iskoristila je svoju pozornicu da preispita samo značenje riječi uspjeh.
Možda prava inovacija nije stvarati sve više — nego dijeliti ono što već imamo.

Njezinih 11,5 milijuna dolara već sada pomaže ljudima kojima je to prijeko potrebno.
Ne sutra. Danas.

Neki će to nazvati nepoštovanjem.
Ali istina je: ako imaš moć zaustaviti patnju, a ne učiniš ništa — i to je izbor.

Možda njezine riječi neće odmah promijeniti svijet.
Ali promijenile su razgovor.
Jer prava inovacija ne leži u onome što gradiš za sebe,
nego u onome što daješ drugima.

Billie Eilish podsjetila je sve:
ponekad najveća hrabrost nije stvoriti nešto novo,
nego postaviti pitanje — zašto se tako grčevito držimo onoga što imamo.


Izvor: pater Stjepan Ivan Horvat

01. 11. 2025.

Nemoj umrijeti sa svojim voljenima

Jeste li znali da kada žalite za svojim mrtvima, ustvari plačete zbog sebe, a ne zbog njih?

Iz vlastitog iskustva znam da je to lako reći, ali teško prihvatiti. Prije par godina sam o tome razgovarao s jednim svojim prijateljem, bio sam ogorčen kada je rekao da mi zapravo oplakujemo sami sebe nakon smrti naših najmilijih. Nisam razumio. Danas razumijem.

Plačeš, jer si ih izgubio, jer IH NEMAŠ pored sebe. Misliš da sve završava smrću. I misliš da ih više nema.

Pa ako su vaši mrtvi već mrtvi, gdje su?

Ako su otišli, jesu li sad negdje drugdje, je li to mjesto bolje od ovoga?

Ako vjeruješ da je to mjesto definitivno bolje od ovoga, pa zašto onda patiš zbog njihovog odlaska?

Kada prihvatiš da oni nisu nestali, nego su negdje drugdje, i tamo gdje jesu, više nisu bolesni niti pate, tada ćeš ih prestati oplakivati i vratiti ih u svoje sjećanje, kako bi te i dalje s radošću pratili u svemu.

Ako si ih istinski volio nastavi to i dalje s još više snage, više čistoće, više odanosti.

Poštujem tvoju bol i način na koji je izražavaš. Znam da plačeš i plačeš, bez utjehe si i ništa ne može smanjiti tvoju bol i nadoknaditi gubitak voljene osobe.

Ali ... Danas ti kažem:

NEMOJ UMRIJETI SA SVOJIM VOLJENIMA, svijet te treba, tvoji bližnji te trebaju.

Ne zaboravi da vidimo samo jednu stranu novčića (smrt).

Ne vidimo drugu stranu, ne vidimo mjesto gdje su oni.

Smrt je ustvari kao novo rođenje, novo rođenje kroz koje ćemo svi proći, jer vjerujemo da je naša duša besmrtna i smrt je prelazak u jedan drugačiji život, život duše.

Nemojte umrijeti sa svojim voljenima, iskažite im čast tako što ćete živjeti svoj život onako kako je najbolje za vas, za njih, za svijet. 

I živi dalje. Svaki dan.

Nepoznat autor

29. 10. 2025.

Muškarac koji moli krunicu...

Muškarac koji moli krunicu nije pobožni romantik. On je čuvar obitelji, branitelj istine i štit za slabije. Molitva ne smanjuje njegovu snagu – ona joj pokazuje put kojim ići. Kada otac moli, dom diše. Kada sin moli, obitelj ima budućnost. Kada svećenik moli, narod ima pastira.
U posljednje vrijeme često se čuje: „Krunica je molitva za bake.“ A zapravo je to – molitva ratnika duše. Krunica nije bijeg od stvarnosti, nego ulazak u borbu: ne protiv drugih ljudi, nego protiv zla u sebi i u svijetu. Molitva ne oduzima unutarnju snagu i dostojanstvo muškarca – ona ih pročišćuje i usmjerava.
U svijetu koji slavi silu, krunica otkriva snagu poniznosti. U vremenu koje uzdiže agresivnost, vraća nas hrabrosti koja zna oprostiti. Marija ne traži od muškarca da bude blag poput djeteta, nego da bude čovjek koji vjeruje i štiti. Muškarac koji kleči pred Bogom zna kako čvrsto stati pred svijetom.

Snaga tišine – muškarac pred Bogom

Današnji svijet muškarcu nudi stalnu buku: dokazivanje, konkurenciju, jurnjavu. U toj buci krunica je tišina koja poput GPS-a pomaže da se vratimo sebi i korigiramo pravac. Dok prsti prelaze po zrnima, duša se usklađuje s ritmom Riječi. U toj molitvi muškarac uči šutjeti, ne zato da bi izgubio glas, nego da bi ga pronašao. Uči čekati, ne jer je slab, nego jer vjeruje u Božje vrijeme. I uči ljubiti – ne samo kao osjećaj, nego kao postojanost.
Krunica je molitva u kojoj muškarac postaje otac, brat, sin i zaštitnik. Rađa nutarnju zrelost koja ne traži moć, nego smisao i odgovornost.

Muška vjernost – od discipline do ljubavi

Tko moli krunicu, zna što znači ustrajnost. Zrnce po zrnce, dan po dan — to nije sentimentalnost, nego duhovna disciplina. Krunica oblikuje karakter: uči nas postojanosti, zahvalnosti i praštanju. Mnogi muškarci danas gube bitku s nestrpljivošću, ovisnostima, bijesom i razočaranjem. Krunica je lijek koji vraća mir – ali i red u život. Ona daje okvir duši.
Tko svakoga dana moli barem deseticu, već je napravio prostor za Boga u svom danu. Sveti Ivan Pavao II. govorio je da je krunica „molitva srca, ali i škola hrabrosti“. Tko stoji s Marijom pod križem, ne bježi od trpljenja – nego u njemu ostaje vjeran.

Snaga tišine, a ne decibela

Ono što se događa u prve subote na trgovima, pa i pred katedralom ovdje u Rijeci – za moje uho često zvuči kao natjecanje u glasnoći, a ne kao sabranost u molitvi. Jedne se, unutar žute trake, naziva „klečavcima“, druge, izvan nje – „drekavcima“… Ali istina je da ni jedni ni drugi ne trebaju biti glasniji, nego sabraniji pred Bogom.
Molitveni odgovor ne bi trebao ovisiti o razglasu ni o snazi decibela, nego o duhu. Krunica nije natjecanje u glasnoći. Nije nadglasavanje drugih, nego razgovor s Bogom. Krist nije vikao s Golgote. Njegova tišina bila je jača od svih glasova svijeta. Marijina šutnja pod križem bila je najsnažnija riječ vjere.
Zato recimo jednostavno da ako razglas pomaže zajedništvu molitve, neka bude umjeren, jasan i nenametljiv, a ako postane sredstvo nadglasavanja drugih, bolje ga je utišati ili ugasiti. Naša molitva ne mora pobijediti buku – ona treba donijeti mir. Bog ne traži da budemo glasniji od drugih, nego vjerniji Njemu.

Krunica i odgovornost

Muškarac koji moli krunicu nije pobožni romantik. On je čuvar obitelji, branitelj istine i štit za slabije. Molitva ne smanjuje njegovu snagu – ona joj pokazuje put kojim ići. Kada otac moli, dom diše. Kada sin moli, obitelj ima budućnost. Kada svećenik moli, narod ima pastira.
U svakom zrncu krunice skriva se jedan čin odgovornosti: da ne prepustimo svijet zlu, nego ga predamo Bogu.

Muškarac i Marija – savez snage i nježnosti

Marija nije prijetnja vjeri muškarca. Ona je učiteljica vjernosti i pokazuje da se prava snaga ne mjeri mišićima, nego sposobnošću da se nosi križ. Pod križem stoje dvije figure: Isus i Marija – Sin i Majka, hrabrost i vjernost, snaga i suosjećanje. Muškarac koji moli krunicu staje uz nju – ne zato što traži utjehu, nego zato što želi stati uz istinu, ljubav i čisto srce. Krunica je, zapravo, savez plemenite snage i milosti.

Oružje svjetla

Krunica je oružje – ne za napad, nego za svjetlo. Sveti Pio iz Pietrelcine govorio je: „Držite krunicu u ruci kao oružje spasenja.“ U svijetu tame, krunica je svjetiljka. U svijetu razdora, krunica je most. U svijetu nesigurnosti, krunica je zaklon.
Zato – muškarci, molite! Ne bojte se biti hrabri u tišini, jaki u vjeri i ponizni u molitvi. Krunica nije za one koji bježe – nego za one koji ostaju.

Završna molitva:

Marijo, Kraljice svete krunice, učiteljice snage i postojanosti, nauči nas da klečimo ponosno i molimo hrabro. Učini nas muškarcima koji ljube, vjeruju i ne boje se biti Tvoji. 
Amen.

Autor: P. Anto Željka Bobaš

26. 10. 2025.

Ovako je govorio otac Amorth o Noći vještica...


Pokojni egzorcist otac Amorth, koji je posjećivao Padre Pio da Pietrelcina dvadeset i šest godina, ovako je govorio o Noći vještica: „Proslava Noći vještica je hosana đavlu, koji, ako mu se klanja čak i samo jednu noć, misli da ima prava na osobu. [...]
Jako mi je žao što se Italija, kao i ostatak Europe, udaljava od Isusa Gospodina i čak počinje odavati počast Sotoni. Zabava za Noć vještica svojevrsna je seansa predstavljena u obliku igre. 
Đavolje lukavstvo leži upravo ovdje. Ako obratite pozornost, sve je prikazano na razigran, nevin način. Čak ni grijeh više nije grijeh u današnjem svijetu. Ali, sve je prikriveno u obliku potrebe, slobode ili osobnog zadovoljstva. 
Čovjek je postao sam svoj bog, upravo ono što đavao želi."

25. 10. 2025.

Fotografija dana...

Ova slika malene sv. Jacinte posebno mi je dirljiva.

Nastala je 13.7. 1917. i malena je upravo imala viziju pakla. Na rukama je nosi njen tata.

Ne znam kako bi odrasla osoba, bilo tko od nas, reagirao na takvo što, ali malena je Jacinta svoj kratki život iskoristila najbolje moguće, ispunila ga je osobnim žrtvama i odricanjima za duše.

Onaj tko vidi užas konačnosti pretvara se u najsuosjećajniju osobu na svijetu, nikome ne želi takvu sudbinu. 

Jacinta je imala malo vremena i čista je otišla u nebo.

Promišljajmo, koliko samo vremena gubimo i trošimo uludo? U tom smislu njen mali svijetli lik strši kao svjetionik.

Prekrasna gorljiva sveta djevojčice, moli za nas!

 Izvor: Nikolina Nakić