18. 02. 2017.

E - duhovne vježbe u korizmi


Bratstvo Franjevačkoga samostana u Pazinu u suradnji s još nekoliko braće franjevaca pokrenulo je projekt e-duhovne vježbe.

U kršćanskoj tradiciji duhovne vježbe su dani u kojima osoba želi na sustavniji način, redovito pod vodstvom duhovnika, provjeriti svoj život i obnoviti svoje predanje Gospodinu. Duhovne vježbe obično pretpostavljaju boravak u nekom samostanu ili duhovnom centru gdje se one održavaju. Međutim, mnogi teško nalaze vremena da se povuku na nekoliko dana u mir i posvete intenzivnijem duhovnom življenju i dubljoj molitvi. Zbog toga su osmišljene e-duhovne vježbe u kojima će sadržaji za dnevno obavljanje razmatranja i osobnu molitvu biti poslani zainteresiranima u njihov e-sandučić, kako bi tko želi, u tišini svoga redovitog života, mogao obaviti duhovne vježbe.

Svaki turnus e-duhovnih vježbi bit će ranije najavljen na stranici E-duhovne vježbe i na svaki turnus osobe će se moći prijaviti putem prijavnih obrazaca. Kad e-duhovne vježbe počnu, nije se moguće naknadno prijaviti. Osobe koje se prijave uvijek mogu otkazati primanje sadržaja e-duhovnih vježbi.

Započele su prijave za korizmene e-duhovne vježbe u kojima će se kroz cijelu korizmu slijediti način razmatranja sv. Petra Alkantarskoga, franjevca koji je bio i jedan od duhovnika sv. Terezije Avilske. Ove duhovne vježbe pripremaju braća iz Franjevačkoga samostana u Pazinu, fra Drago Vujević, fra Marinko Klaić, fra Josip Vlašić, a pridružili su im se i fra Darko Tepert, fra Tomislav Šanko i fra Željko Barbarić.

Zainteresirani se mogu prijaviti za korizmene e-duhovne vježbe do 26. veljače putem obrasca dostupnog na stranici OVDJE.

Izvor: IKA | Bitno.net

10. 02. 2017.

Blaženi Alojzije Stepinac

 
Danas s velikom radošću u srcu slavimo spomendan hrvatskoga blaženika Alojzija Stepinca, zagrebačkog nadbiskupa, kardinala i mučenika. Rodio se 8. svibnja 1898. kao seljački sin, peto od osmero djece Josipa i Barbare Penić u Brezariću kraj Krašića, u prekrasnom jaskanskom kraju, zvanom „kolijevka biskupa“ i „dolina kardinala“. 

Djetinjstvo je proveo u zavičaju, pučku školu završio u Krašiću, a klasičnu gimnaziju u Zagrebu. U I. svjetskom ratu služio je kao potporučnik, a 1918, nakon zarobljavanja na talijanskoj bojišnici, poslan je kao dobrovoljac u Solun. Bogosloviju je upisao 1924. u Zagrebu, doktorirao na Gregorijani u Rimu, a za svećenika je zaređen 1930. Zagrebački nadbiskup koadjutor postao je 1934, a metropolit i predsjednik Biskupske konferencije 1937. U zagrebačkim predgrađima osnivao je mnoge župe i gradio crkve, obnavljao katolička društva i podupirao rad Katoličke akcije. Svoj pastoralni program sažeo je u 4 točke: sloboda Crkve, vjernost Kristu, podlaganje volji Božjoj, potpuno darivanje braći. U svim nastupima raskrinkavao je komunistički i nacistički materijalizam i ateizam te prikupljao podatke i svjedočenja o stradanjima Hrvata pod beogradskim režimom, o čemu je izvještavao međunarodnu javnost. Zalagao se za ljudska prava, prosvjedovao protiv zlosilja velikosrpskog režima i pozvao narod da glasa za HSS i Vladka Mačeka. Pozdravio je proglašenje NDH i zahtijevao da vlasti u temelje nove države ugrade Božji zakon i zapovijedi, ali je već u svibnju 1941. osudio progone građana druge vjere, nacije, ideologije ili političkih opredjeljenja. Prosvjedovao je kod ustaških vlasti protiv odmazdi, prisilnog prekrštavanja i logora u Jasenovcu (24. II. 1943) Sudjelovao je u organiziranju skrbi za 7 tisuća ratne siročadi te pomagao brojnim Srbima i Židovima u izbjegavanju progona. Po župama zagrebačke nadbiskupije smjestio je slovenske svećenike koje su iz njihovih župa protjerali nacisti. Nakon rata prosvjedovao je protiv ubijanja, nasilja, odmazdi i otimačine imovine od strane komunističkih zlotvora. Odbio je inicijativu Titovih vlasti za odvajanje Katoličke crkve u Hrvatskoj od Svete Stolice. Uhićen je 18. rujna 1946. te izveden pred Vrhovni sud pod optužbom za suradnju s okupatorom i kvislinškim vlastima, kao i zbog „pokrštavanja“ Srba. Iako je obrana opovrgnula optužbe uz više pokušaja svjedočenja Srba i Židova u njegovu korist, proglašen je krivim i 11. listopada 1946. osuđen na 16 godina zatvora, 5 godina gubitka građanskih prava i zapljenu imovine. Nakon pritiska svjetske javnosti, vlasti su ga 1951. iz zatvora u Lepoglavi internirale u župni dvor u Krašiću.

Papa Pio XII. imenovao ga je 1952. kardinalom, ali nije otišao u Rim jer je postojala opasnost da će mu zabraniti povratak u Hrvatsku. Nadbiskupijom je upravljao i kao zatočenik sve dok se nije teško razbolio. Preminuo je u Krašiću na današnji dan, 10. veljače 1960. Komunistička vlast je dopustila da se svečana zadušnica i pogreb obave 13. veljače 1960. u zagrebačkoj katedrali. Njegov grob odmah je postao mjestom obilaska mnoštva vjernika. Alojzijevo mučeništvo, hrabrost i postojana vjera u Krista Gospodina učinili su ga glasovitim u cijelom svijetu. Montiranu sudsku presudu poništio je Hrvatski sabor 1992. Papa Ivan Pavao II. proglasio ga je blaženikom 3. listopada 1998. u Mariji Bistrici pred velikim mnoštvom vjernika. Blaženi Alojzije zaštitnik je Hrvatske, Zagreba, progonjenih ljudi, zatvorenika i bolesnika te mnogih naselja, učilišta, župa, crkava, kapela i ustanova u svijetu i diljem hrvatskih krajeva (Krašić-osnovna škola, Bestovje, Novaki i Rakitje kod Svete Nedelje, Velika Gorica, Sop kod Rugvice, Cugovec kod Gradeca, Zagreb-Trnjanska Savica, Brezovica kod Zagreba, Mirkovci kod Vinkovaca, Slavonski Brod, Požeška biskupija, Virovitica-Milanovac, Koprivnica, Marija Bistrica-crkva na otvorenom, Hrašćica kod Varaždina, Ivanovec kod Čakovca, Novska, Kutinska Slatina kod Kutine, Budaševo kod Siska, Karlovac-vojna kapelanija, Duga Resa, Ogulin-Kučinić Selo, Škropeti kod Karojbe, Zadar-Bili Brig, Srima kod Vodica, Orašje, Buna kod Mostara, Salzburg, München, Köln, Esslingen, Göteborg, Chicago, Canberra).

Blaženi Alojzije Stepinac žarko je ljubio Krista i cijelog života tražio Marijin zagovor i njezino majčinsko okrilje. Stoga današnji prikaz završavamo riječima iz njegove zavjetne propovijedi koju je izrekao 7. srpnja 1935. u Mariji Bistrici pred više od 30 tisuća vjernika iz svih hrvatskih krajeva.
“Obećajemo da ćemo Ti ostati vjerni i iskreni štovatelji. Vjerni dok budu žuborili potočići naši, šumile rijeke naše, dok se bude pjenilo sinje more naše. Vjerni dok se budu zelenile livade naše, dok se budu zlatile njive naše, dok se budu sjenile tamne šume naše, dok bude mirisalo cvijeće domovine naše!”

30. 01. 2017.

SVIJEĆNICA - Prikazanje Gospodinovo

Blagdan Prikazanja Gospodinova - Svijećnica, slavi se 2. veljače, četrdeset dana nakon Božića.

Prema sarom židovskom zakonu, žena koja je rodila sina nije smjela dirati ništa posvećeno niti ući u prostore Hrama dok ne prođe 40 dana nakon rođenja sina. Tog propisa držala se i Marija. Zakon je također propisivao da nakon četrdeset dana majka prinese za žrtvu jednogodišnje janje, ili ako je siromašna, dvije grlice ili dva golubića. Prema evanđelju, taj su obred također izvršili Josip i Marija, koji su prikazali Isusa u Hramu u Jeruzalemu. Dok su bili ondje, Isusovi roditelji su susreli čovjeka imenom Šimun, kojega evanđelje opisuje kao čovjeka "pravedna i bogobojazna" i kao nekoga koji je iščekivao vrijeme kada će spasenje doći Božjem narodu u Izraelu. Kada je Šimun ugledao dijete Isusa uzeo ga je u svoje naručje i rekao:

"Sad otpuštaš slugu svojega, Gospodaru, po riječi svojoj, u miru! Ta vidješe oči moje spasenje tvoje, koje si pripravio pred licem svih naroda: svjetlost na prosvjetljenje naroda, slavu puka svoga izraelskoga." (Lk 2,29 - 32)

Iz Šimunovih riječi da Isus neće biti samo izvor spasenja za Židove, nego "svjetlost na prosvjetljenje naroda", ovaj dan također zovemo Svijećnica, te se u misama taj dan tradicionalno blagoslivljaju svijeće.

Blagdan su prvi počeli slaviti jeruzalemski kršćani od 4. stoljeća kao susret Isusa i svetih staraca, a uveli su ga na traženje hodočasnika koji su željeli molitvom i razmišljanjem obilježiti mjesta Isusova života. Kršćani Istoka vrlo rano uveli su na ovaj blagdan i procesiju koja je označavala spremnost sudionika za susret s Gospodinom koji dolazi.
Kad je tijekom 7. stoljeća uveden i u Rimu, pape su procesiji dali pokorničko obilježje. Na početku veljače rimski pogani u ono vrijeme imali su svečani ophod kroz grad uz popratne nemoralne običaje. Kršćani su zapaljenim svijećama željeli izraziti vjeru u Krista kao svjetlo svijeta. Obred blagoslova svijeća za tu procesiju nastao je u Francuskoj u 10. stoljeću i postupno je prihvaćen u cijeloj crkvenoj zajednici Zapada. Od blagoslova svijeća i procesije nastao je za ovaj blagdan hrvatski naziv "Svijećnica".