21. 11. 2017.

08. 11. 2017.

Krševanovi dani kršćanske kulture – program

 
Zadarska nadbiskupija i ove godine organizira ‘Krševanove dane kršćanske kulture’ koji će se održati od 7. listopada 2017. do 15. siječnja 2018.
Program ovih dana uključuje vjerske, kulturne i društvene sadržaje. Evo predviđenog programa:

KRŠEVANOVI   DANI   KRŠĆANSKE   KULTURE
(listopad – studeni – prosinac 2017. – siječanj 2018.)

Datum Sadržaj Mjesto Izvršitelj




7. 10. Svečana Večernja uoči sv. Šime Sv. Šime Nadbiskup
8. 10. Blagdan sv. Šime Sv. Šime Nadbiskup
23. 10. Proslava Dana Škole Kl. gimnazija Ivana Pavla II. Mons. J.  dr. Batelja
25. 10. Od poraza do pobjede. Povijest hrvatske polit. emigracije 1945.-1990.   Sjemenište Mr. sc. Šime Letina Don Elvis dr. sc. Ražov
2. 11. A. Stradella,Pieta Signore; J. Bach, Bist du bei mir; Albinoni, Adagio..; Pergolesi, Stabat Mater   Katedrala – 19,30 h   Mo  Žan. Morović
16. 11. O nazočnosti kapucina u Zadru od 18. do 20. st. Sjemenište – 19 h Don Zdenko dr. sc. Dundović
22.11. Biblija nije udžbenik astronomije, a Zemlja nije ravna ploča Sjemenište -19, 30 h Prof. dr. sc. Josip Faričić
22.- 27. 11. Crkve u staroj jezgri grada Zadra – otete zaboravu – izložba Kl. gimnazija Ivana Pavla II. Prof. Elvira Katić Prof. Marina Maruna
23. 11. Svečana Večernja uoči blagdana sv. Krševana, zaštitnika Grada
Koncert uz blagdan svete Cecilije
Katedrala – 18 h

19 h
Nadbiskup mo. Žan Morović
24. 11. Blagdan svetog Krševana Katedrala – 18h Nadbiskup
28. 11. Porušene crkve Zadarske nadbiskupije tijekom Domovinskog rata (1991. -1995.)   Sjemenište – 19 h   prof. Božo Došen
 30. 11.   I. Pilar, Južnoslavensko pitanje Sveučilište – 19 h prof. dr. sc. Slobodan Prosperov Novak prof. dr. sc. Damir Magaš
doc.dr. sc. Zlatko Begonja
Karolina Vidović Krišto
  5. 12. Zadarski nadbiskup Minuccio Minucci (1596.-1604.) i njegova jadranska misija   Dvorana Kneževe palače – 19 h prof. dr. sc. Josip Vrandečić prof. dr. sc. Marko Trogrlić
  14. 12. Glagoljske matice umrlih župe sv. Nikole u Božavi od 1731. do 1842. Sjemenište – 19 h prof. dr. sc. Ante Uglešić prof. dr. sc. Josip Faričić
prof. dr. sc. Kristijan Juran
15. 12. Portreti zadarskih nadbiskupa Gradska loža – 18 h dr. sc. Ante Gverić dr. sc. Stipan Kujundžić
27. 12. I. Nižić, Svit za Spasom vapije (oratorij) Zbor Condura croatica Katedrala – 19,30 h mo. Ivo Nižić
5. 01. II. božićni festival klapa Dvorana Sveučilišta mo. Žan Morović
6. 01. Božićni koncert klapa Sv. Frane mo. Žan Morović
10. 01. Dostojanstvo braka i obitelji Sjemenište – 19 h Nikolina Nakić
14. 01. Večernja uoči svetkovine sv. Stošije Katedrala – 18 h Nadbiskup
15. 01. Svetkovina sv. Stošije Katedrala Nadbiskup

30. 10. 2017.

Svi sveti i Dušni dan

Svi sveti – 1. studenoga

Po kršćanskoj tradiciji, koju prihvaćaju i mnogi nekršćani, dva dana u godini, 1. i 2. studenog vjernici se posebno sjećaju i u duhu povezuju sa svojim pokojnicima: to su blagdan Svih svetih i Dušni dan. Ne tek uspomena, nego i zapretana vjera u prekogrobni život i Božju nagradu daje pravi smisao ovim danima i onomu što u njima činimo.

Prve zabilježene povijesne tragove blagdana Svih svetih nalazimo u 4. stoljeću. Crkva je od svojih početaka jednom godišnje slavila sve svete mučenike. Crkva, dapače, od samih početaka u bogoslužju (liturgiji, misi) imenom spominje svoje mučenike. Kako je broj mučenika i drugih svetaca vremenom narastao, pa ih je bilo nemoguće sve nabrojati, Crkva ih je mnoge od njih razvrstala u kalendar, slaveći njihov spomendan u određeni datum. No i tu se našla samo manjina svetaca pa zato uvodi blagdan Svih svetih. Pod izrazom „Svi sveti“, ne misli se samo na osobe koje su službeno proglašene svetima. Mnogo je veće mnoštvo onih koji nisu stavljeni ni na oltar ni u kalendar, a u životu su ostvarili velika djela ljubavi prema Bogu i bližnjemu. Upravo te želi Crkva počastiti blagdanom Svih svetih. Takvih je zasigurno bilo i ima i u našoj blizini. Neupadljivi, zaboravljeni ljudi koji su savjesno obavljali svoj posao i dužnosti, često podnosili nepravde, pokorom i trpljenjem zadovoljili za svoje grijehe i svjedočili veliku požrtvovnost: majke, očevi, vrsni radnici svake ruke, liječnici, branitelji domovine i ljudi svih zanimanja… svi oni pripadaju mnoštvu svetih i njima je posvećen blagdan Svih svetih. Crkva poziva sve ljude da ih se sjete, da im se zahvale i preporuče. To je prvi smisao posjeta grobovima.

Današnje generacije su navikle blagdan Svih svetih zvati „danom mrtvih“, što je netočno! Iz upravo iznesena sadržaja ovog blagdana. Nije točno ni s obzirom na vjernike, jer je kršćanska poruka da smrt nije kraj, nego samo prijelaz, „most“, mučno rađanje u novi život, život s Bogom „oči u oči“.

Dušni dan – 2. studenoga

Crkvena zvona Dušnog dana zovu čovjeka da se sjeti svoje ljudske sudbine. Na krilima vjetra dopiru nam zvuci sa zvonika, a s njima misli na one koji su otišli iz našeg svijeta, morali se odijeliti od tijela, kako bi živjeli u vječnosti. Za Dušni dan isprazne se gradovi živih ljudi na zemlji, a napune se mrtvi gradovi naših groblja. Tako doživimo da naši pokojni nisu mrtvi, nego da žive, i to tu, blizu nas. Stoga odlazimo na njihove grobove da stavimo cvijeće, ali prije svega da im iskažemo ljubav, da pred Boga stanemo molitvom i pokorom, te darežljivošću i milostinjom, kako bi pokojni osjetili da ih volimo i da ih nikad nismo napustili. Pokojnih se na Dušni dan ne samo sjećamo, jer to bismo mogli činiti kod kuće, nego k njima nekako dolazimo, tamo gdje je znak njihove prisutnosti, gdje smo ostavili njihova tijela, i napravili na neki način zemaljski njihov dom. To je mjesto gdje na njih mislimo, ali i molimo da ih Bog smjesti u mjesto svoga svjetla i mira, na svoju baštinu u nebu. Pokojni su se odijelili od tijela, ali ne i od nas. Jer, duh nije ograničen prostorom i vremenom, on je svugdje i to ne jučer i danas, nego stalno. Stoga su naši pokojnici tu uz nas, oni vide sve što za njih činimo, oni doživljavaju našu ljubav i utoliko se oni sami mijenjaju, oslobađaju mnogih svojih krivica ili zločestoća u kojima su živjeli na zemlji, te se tako sve više približavaju ulasku u nebo.

Smrt nas nekako ponovno sastavlja. Ljudi koji su bili međusobno posvađani, ili neprijatelji i u mržnji, znaju doći na grob i svojih neprijatelja. Kao da smrt obrezuje naše grijehe, neprijateljstva, zločestoće i nehumanost, te u nama budi ono najhumanije, najdublje i sveto. Zato kaže poslovica: O pokojniku samo dobro.


Grobovi su mjesta gdje doživljavamo krhkost ljudske egzistencije. To je mjesto gdje jasno doživimo svoju ovisnost o Stvoritelju, gdje se i u ateistu budi molitva, to je prostor u kojem svaki patnik počne moliti, postaje vjernik i više ne može biti nehuman. Groblje je i mjesto gdje doživljavamo da se život ne odvija samo na zemlji, nego da još negdje živimo, da još nekamo iza smrti idemo. Naši grobovi su znak prekogrobnog života. Jer, čovjeku se život ne uzima, nego mijenja.